HO’OPONOPONO – DREVNA HAVAJSKA TEHNIKA RJEŠAVANJA PROBLEMA I STJECANJA DUHOVNOG MIRA

Jeste li čuli za Ho’oponopono?
Ova neobična riječ u prijevodu znači ,,činiti ispravno,, ili ,,ispraviti grešku,, i naziv je za drevnu duhovnu tehniku s Havaja, namijenjenu rješavanju problema, iscjeljivanju tijela i duše i samospoznaji. 

HO`OPONOPONO

Tehnika se po zapadu proširila nakon što je pisac i govornik Joe Vitale, čuo za neobičnog psihoteraapeuta – dr Hew Lena, uspostavio kontakt s njim i objavio knjigu ,,Nulte granice,,. Dr Len, po obrazovanju klinički psiholog je radeći na zatvorenom odjeljenju Havajske državne psihijatrije, za nekoliko godina na čudesan način ,,izliječio,, sve pacijente. On naime  nikada nije održao ni na jednu seansu s pacijentom licem u lice. Na odjeljenju su bili smješteni počinitelji najtežih krivičnih djela – ubojstava i silovanja. Psiholozi su poslije mjesec dana rada napuštali bolnicu, a većina osoblja je bila na čestim bolovanjima, da bi na kraju i sami otišli. Zaposleni su strahovali od napada pacijenata. Stanje na odjeljenju bilo je u najmanju ruku zabrinjavajuće. Poslije samo nekoliko mjeseci od dolaska dr Lena u bolnicu, najtežim pacijentima koji su bili u lancima, dozvoljeno je da slobodno hodaju, a drugima, koji su bili pod teškim sedativima, smanjena je doza lijekova. Neki od pacijenata za koje se mislilo da nikada neće biti pušteni, bili su oslobođeni! Pored toga i osoblje je počelo da uživa u radu na odjeljenju, tako da su se odsustva i bolovanja smanjila. Nakon nešto više od tri  godine, ovo odjeljenje je zatvoreno!

Pa što je to radio dr Len, psiholog koji se nije profesionalno konzultirao s pacijentima? Jednostavno – čitao  je njihove dosijee i proučavajući ih, radio je na sebi. Za to vrijeme, pacijentima je bivalo sve bolje i bolje. Kako je to funkcioniralo? Dr Len je preuzeo potpunu odgovornost za vlastiti život, a pacijenti su sada bili dio njegovog života, te je tako bio odgovoran i za njih. Cijeli svijet je naša kreacija. Kada preuzmemo odgovornost za vlastiti život, tada sve što vidimo, čujemo, okusimo, dodirnemo ili doživimo na bilo koji drugi način postaje naša odgovornost jer se nalazi u našem životu. Tako je dr Len jednostavno, čitajući dosijea pacijenata, čistio dijelove sebe koje je dijelio s pacijentima.

OSNOVNE POSTAVKE HO’OPONOPONO FILOZOFIJE

– Preuzimanje stopostotne odgovornosti za sve što nam se događa u životu.

– Postojanje nadsvjesnog, svjesnog i podsvjesnog uma

– Mogućnost izbora, donošenje svjesne odluke.

STOPOSTOTNA ODGOVORNOST

Najvažniji aspekt Ho’oponopono tehnike je preuzimanje potpune odgovornosti za sve što se događa u našem životu, uključujući i političke i ekonomske ne/prilike, ratove, nezaposlenost i sve ostalo što je na bilo koji način dio našeg života. Preuzimanje odgovornosti je od neprocjenjivog značaja za svakoga od nas, jer tek kada iskreno prihvatimo ovu činjenicu, bit ćemo u stanju mijenjamo i oblikujemo svoje živote. Problemi nikada nisu drugi ljudi, niti životne okolnosti, već način na koji ih mi doživljavamo i tumačimo, odnosno naša uvjerenja o tim ljudima i okolnostima.

Ne postoji ništa izvan nas, svi problemi su dio naših zajedničkih doživljaja

Prema Ho’oponoponu ne postoji ništa izvan nas. Svi naši problemi su samo ponovljena sjećanja, koja nam u sadašnjosti daju šansu da ih izbrišemo, birajući ljubav. Sjećanja su u stvari programi koji nisu samo naši, već ih dijelimo s drugim ljudima. Oni su dakle zajednički, a način da ih se oslobodimo je da preuzmemo potpunu odgovornost za njihovo postojanje i zamolimo Višu svijest (dr Len govori o Božanskom) da ih izbriše. Čim preumemo odgovornost, programi gube svoju moć nad nama, jer smo svjesni da mi kreiramo okolnosti u svom životu, kako bismo imali priliku da izbrišemo određene programe. Naravno, ne kreiramo mi svjesno loše okolnosti, ali ponašajući se na određeni način, pod djelovanjem nesvjesnih programa, sebe dovodimo u različite, problematične situacije. Kada toga postanemo svjesni, prihvatimo tu činjenicu i preuzmemo odgovornost, imamo šansu da ih izbrišemo. Pri tom, ne moramo biti svjesni programa koje brišemo, a to često i nije moguće, jer se brišu oni programi koje smo tog trenutka spremni izbrisati.

Odgovornost i krivica nisu isto

U Ho’oponoponu se naglašava značaj razdvajanja odgovornosti od osjećaja krivice. Mi nismo krivi za postojanje svojih programa, ali jesmo odgovorni za njih, pošto u sadašnjosti imamo izbor hoćemo li se i dalje držati programa ili da ih izbrišemo. Koncept osobne odgovornosti u Ho’oponoponu je mnogo više od onoga što mi govorimo, radimo i mislimo. On uključuje i ono što drugi govore, rade i misle, a javalja se u našem životu. Kada ste u potpunosti odgovorni za sve što se javlja u vašem životu, znači da činjenica da se vaša prijateljica posvađala s mužem, kada vam to ispriča postaje i vaš problem. Drugim riječima, u vama također postoje programi koji su slični ili identični i koje na ovaj način imate priliku iscijeliti. Ne krivite nikoga za stanje u svom životu, već preuzmite odgovornost i iscjeljujte.

Mnogo toga se događa na nesvjesnom nivou – ego nema svu kontrolu.

Međutim, nemoguće je biti svjestan svega što se događa u nama i oko nas, jer mnoge stvari radimo nesvjesno. Svakako da utječemo na stvaranje svog svijeta upravo sada, ali to se u velikoj mjeri događa nesvjesno, bez naše svjesne kontrole ili znanja. Ovo je razlog zbog kojeg samo pozitivno mišljenje često ne daje željene efekte. Naime, naš svjesni um nije jedini kreator naše stvarnosti. Ogroman je broj informacija koje nesvjesno primamo i šaljemo u izvanjsku realnost.

Jasno je da ne možemo kontrolirati svoje nesvjesne reakcije. Ova želja za kontrolom u stvari potječe od našeg Ega. Složit ćete se da nije baš mudro dopustiti Egu da bira i odlučuje za nas, jer smo se uvjerili da on ne raspolaže svim potrebnim informacijama.

NADSVJESNI, SVJESNI I PODSVJESNI UM U HO’OPONOPONU

Modernizirani Ho’oponopono, proces pokajanja, opraštanja i preobražaja je molba Ljubavi da poništi i izamijeni štetne energije sobom. Ljubav to postiže tekući umom, počinjući s duhovnim umom, sa supersviješću. Zatim nastavlja kroz intelektualni um, svjesni um, oslobađajući ga od energija mišljenja. Konačno, prelazi na emotivni um, podsvijest, oslobađajući ga od štetnih emocija i puneći ga sobom.

Dr Len

Ho’oponopono kaže da je naš um podijeljen na: nadsvjesni, svjesni i podsvjesni um. Nadsvjesni um ima ulogu oca i on predstavlja našu vezu s Univerzumom ili Božanskim. On nas vodi i štiti, predstavlja čistu ljubav i suosjećanje. Svjesni um ima ulogu majke, on izražava našu volju, ima sposobnost birati. Na neki način svjesni um je vodič podsvjesnom umu. Uloga svjesnog uma je da brine o podsvjesnom na isti način kao što majka brine o djetetu, uz bezuvjetnu ljubav, nježnost i pažnju. Svjesni um nikako ne bi trebao biti grub prema podsvjesnom umu. Podsvjesni um je naš emotivni dio, to je naše Unutarnje dijete. Prema ho’oponoponu u ovom dijlu uma su smještena sva sjećanja, svi programi nakupljeni kroz različita iskustva, kako individualna, tako i kolektivna, te  zbog toga  ovaj dio nas pati.  Naš svjesni dio je u stanju da odlučuje i zato može preuzeti odgovornost za programe u nesvjesnom. Nesvjesni um to nije u stanju. Odnos ova dva uma zaista podsjeća na odnos majke i djeteta.

SLOBODAN IZBOR

Sve duhovne tehnike naglašavaju značaj slobodne volje. Pitanje determinizma i slobodne volje vjekovima je zaokupljalo filozofe, psihologe i ljude koji su razmišljali o čovjeku i njegovoj sudbini. Pristalice determinizma naglašavaju da ljudi jednostavno reagiraju na nadražaje iz okoline i da je ta reakcija unaprijed određena individualnim razlikama u karakteru, osobinama, stavovima itd. Ovo mišljenje je donekle uprošteno, jer ne uzima u obzir činjenicu da ljudi imaju mogućnost promijeniti svoje stavove i mišljenja, pa i neke bazičnije osobine svoje osobnosti ukoliko tako sami odaberu. Dakle:
Između nadražaja i reakcije postoji prostor. U tom prostoru leži naša sloboda i naša moć da odlučimo o svojoj reakciji. U našoj se reakciji skriva naš rast i naša sreća.
– Viktor Frankl

Svako ima moć da svojim izborom da smisao životu

Prostor između onoga što nam se događa i naše reakcije, ta sloboda da odaberemo reakciju, a time i učinak koji ona može imati na naš dalji život, pokazuju da možemo postati rezultat svojih odluka, a ne svojih preduvjeta. Mi imamo moć izaberati svoju reakciju na određene životne okolnosti. Imamo moć da oblikujemo svoje uvjete, to je naša odgovornost, a ako zanemarimo taj prostor, tu slobodu, tu odgovornost, naš život bi mogao izgubiti smisao.

Stvar je izbora hoćemo li živjeti po sjećanjima (programima) ili iz inspiracije

Mi dakle svjesno odlučujemo hoćemo li preuzmeti potpunu odgovornost za svoj život ili nećemo. Preuzimajući potpunu odgovornost, oslobađajući se programa, mi u svoj život puštamo Inspiraciju, a to su, prema dr.Lenu, trenuci kada nam se  obraća Božansko na različite načine. Dr Len kaže da svoj život možemo živjeti na dva načina – iz sjećanja ili iz Inspiracije. Sjećanja su stari program koji se ponavljaju, a Inspiracija je poruka koju nam šalje Božansko. Jedini način da dođemo do Inspiracije je da očisitmo sjećanja. Važno je da to činimo stalno.  Kroz inspiraciju možemo dobiti neku novu ideju za posao koji trenutno stagnira ili poziv od važne osobe. Što god da se dogodi poželite mu dobrodošlicu i zahvalite za to svim srcem.

KAKO FUNKCIONIRA HO’OPONOPONO

Svi mi i sve što doživljavamo dio je istog, stoga je međusobni utjecaj nužan

Mi utječemo jedni na druge i na nesvjesnom planu, ne samo na svjesnom. Prema teoriji morfogenetskog polja biologa Ruperta Sheldrakea, naše tijelo i um dobivaju potrebne informacije iz zajedničkog bazena znanja i sklonosti koje je dostupno svima nama i koje nas povezuje. Kada netko od nas promijeni svoj način razmišljanja, svoje osjećaje, način života, sve to u određenoj mjeri utječe na stanje našeg zajedničkog polja i čini taj način razmišljanja, ponašanja i života dostupnim drugim ljudima. Ovo se odnosi na sve osjećaje, ponašanja, vjerovanja i razmišljanja bez obzira jesu li pozitivna ili negativna. Kada se tvrdoglavo držimo svojih starih vjerovanja i ponašanja, time utječemo i na sve druge ljude.

Sva živa bića i svi sadržaji pripadaju jedinstvenom, holografskom Univerzumu. Sve misli, emocije, sjećanja, akcije i reakcije, kao i svi fizički predmeti i bića i interakcije među njima, zapravo su manifestacije jedne univerzalne svijesti. Sve što se odrazi u našem iskustvu, na bilo koji način, kao biće, događaj ili pojava, već je postojalo u Univerzumu u latentnom ili potencijalnom stanju. Ništa novo ne nastaje iako našem subjektivnom opažanju sve izgleda kao novo. U stvari, sve što je ikada postojalo, što postoji ili će postojati, postoji oduvijek. Samo je izražavanje stvar našeg individualnog iskustva i zato mi to izražavanje možemo kontrolirati.

Kada ponovo doživim isto, imam izbor da se oslobodim sjećanja

Dr Hew Len kaže: ,,Kada doživljavam sjećanja problema koji se ponavljaju, imam izbor. Mogu ostati uključen u njih ili mogu zamoliti Božanstvo da ih oslobodi putem transformacije, čime bi doveo moj um u izvorno stanje nule ili praznine, oslobađanja sjećanja. Kada je moje pamćenje oslobođeno, ja sam u stanju Božanskog Sebstva onakvog kakvim me je Božanstvo stvorilo, kakvo je i ono samo. U radu s ljudima, uvijek sam molio Božanstvo da preobrazi sjećanja iz moje podsvijesti, koja se ponavljaju kao moja percepcija, moje misli, moje reakcije na njih. Iz nultog stanja, Božanstvo moj podsvjesni i svjesni um obasipa inspiracijom, dozvoljavajući mojoj Duši da doživi ljude kao što ih Božanstvo doživljava. U kontaktu s Božanstvom, sjećanja koja se preobraze u mojoj podsvijesti takođe se preobraze i u podsvijestima svih umova. Kako je divno shvatiti da Mir i Sloboda počinju sa mnom.

 HO’OPONOPONO ALATI

Ne govorite Božanstvu „Molim te,oprosti mi“

zato što božanstvo želi to da čuje-
to govorite zato što vi to trebate čuti.

– Dr  Len

Izgovarajući jednostavne riječi ,,Volim te,, mi dopuštamo Božanskom da briše podatke iz naše, a time i iz kolektivne podsvijesti koje smo spremni otpustiti. Mi ne znamo što je to točno, ali nije ni neophodno da znamo, jer zna Bog. Izgovaranje ovih riječi, otvara vrata Božanskom i vodi nas u stanje koje se u Ho’oponoponu naziva Nula, a predstavlja doživljaj potpunog stapanja i jedinstva s Božanskim.

Ovoj  frazi možete dodati i Hvala ti, Žao mi je ili Oprosti, Molim te, oprosti mi… Korištenje ovih fraza je također korisno i pomaže da se povežemo s jedinstvom, ali jednostavno nije neophodno da izgovaramo sve, jer su svi Ho’oponopono alati sadržani u svakoj pojedinoj frazi. Dakle, ako kažemo “Hvala” ili “Volim te” to je isto kao da smo rekli: “Hvala ti, žao mi je zbog svih programa u meni koji su prouzrokovali ovaj problem. Molim te, oprosti mi. Volim te”. Moguće je da će vam u nekim situacijama više odgovarati ponavljanje svih fraza, a u nekim drugim samo jedne. Pokušajte i otkrit ćete šta vam više odgovara.

Ljudi se često pitaju kome mi u stvari upućujemo sve ove riječi i je li potrebno da mislimo na neki problem dok ih ponavljamo ili da zamišljamo željeni ishod nekog događaja i slično. Tehnika se zasniva na prihvaćanju stopostotne odgovornosti za sve što nam se događa i korištenju spomenutih fraza odnosno alata. Dok ih izgovaramo nije neophodno da osjećamo ljubav ili zahvalnost niti da mislimo na određeni problem, mada ćemo u situacijama kada smo okupirani nekim problemom, naravno misliti na njega. Izgovarajući “hvala ti…volim te”, mi se obraćamo svom Unutarnjem djetetu, jer je ono to koje osjeća i pati. Najvažnije je da ove rečenice ponavljamo što češće tijekom dana, a ako je moguće i da se uspavamo izgovarajući ih.

Ljubav – Bog može iscijeliti apsolutno sve. Naš zadatak je samo da ga to zamolimo. Ne možemo pogriješiti u procesu čišćenja, ako preuzimamo potpunu odgovornost za sve u našem životu i ako smo voljni otpustiti, znajući pri tom da ne znamo što u stvari treba biti otpušteno. Kada “čistimo” stvari u svom životu, vrlo brzo mijenjaju se i drugi ljudi oko nas, kao i okolnosti. Ipak, važno je da se oslobodimo očekivanja i prepustimo se Ljubavi.

Izvor: alternativainformacije