5 stvari koje treba prestati raditi kada ste na rubu snaga i osjećate se iscrpljeno

“Ništa u prirodi ne cvjeta cijelu godinu, pa nemojte očekivati ​​niti da ćete vi.” ~ Nepoznati autor

Odnedavno se osjećam vrlo krhko, i ponekad primijetim da je stres koji osjećam mnogo veći nego ikada prije. Osjećam se kao da cijelo vrijeme dajem svoj maksimum.

Osim što sam pri kraju trudnoće visokog rizika, s komplikacijama, radim na raznim novim projektima – ne samo zbog vlastitog zadovoljstva, već i zato što sam godinama zapostavljala poslovnu stranu vođenja ove stranice. I uskoro ću dobiti dijete. Ključno je da oživim ono što sam zapostavila, jer ću morati skrbiti o jednom potpuno novom životu.

Mnogo toga moram učiniti u narednih šest tjedana, prije zakazanog carskog reza, a mnogo toga sam propustila učiniti tijekom prethodnih tjedana, uglavnom zato što je bilo previše dana kada sam se fizički i emocionalno osjećala nesposobnom odvažiti izazovu.

Da budem fer, bilo je i puno toga za uživati ​​i cijeniti, a znam da imam nevjerojatnu sreću što sam uopće ostala trudna i što sam imala priliku učiniti toliko toga na profesionalnom planu. Ali u posljednje vrijeme osjećam da živim pomalo pod pritiskom, a zajedno s mnogim malim pobjedama dolazilo je mnogo sati i dana kada sam se osjećala iscrpljeno i poraženo.

Nedavno sam shvatila da svi moji najbolji dani imaju određene stvari zajedničke – male stvari koje odlučim učiniti za svoju dobrobit i brojne nekorisne navike kojima se pokušavam oduprijeti što je više moguće.

Ako se i vi trenutno nalazite uključeni u neku osobnu ili profesionalnu bitku i osjećate se kao da ste iscrpljeni, možda će vam moje lekcije biti od pomoći.

5 stvari koje treba prestati raditi kada je naporno i osjećate se iscrpljeno

Prestanite uspoređivati ​​svoje bitke s tuđima

Prije više od godinu dana mojoj staroj prijateljici dijagnosticiran je rak dojke. Ona je iste dobi kao i ja, i oduvijek joj se jako divim, iako nam se komunikacija svela na javljanje putem društvenih mreža.

Ona je davala otkaze na poslovima koji je nisu ispunjavali profesionalno ili emocionalno, usprkos financijskom riziku; prekidala romantične veze koje joj nisu odgovarale, čak i dok je bila zaručena, kad bi mnogo lakše bilo jednostavno ostati; i iskočila iz aviona više od stotinu puta, dok je svaki njen skok predstavljao hrabrost koja ju vodi kroz njene nadahnjujuće, odvažne životne izbore.

Ona se suočila s rakom s vrstom hrabrosti koju očekujem od nje, zajedno s iskrenošću i ranjivošću zbog svojih strahova koji po meni, pokazuju još više snage. Ali ipak, znam da joj je bilo izuzetno naporno.

Dok sjedim ovdje uživajući u vlastitim sretnim okolnostima – u istoj dobi kao i ona – često sama sebi kažem da nemam razloga da se mučim. Moje dosadašnje iskustvo ne bi se moglo nazvati borbom u odnosu na ono kroz što je prolazila. Kad imam težak dan trebala bih jednostavno stisnuti zube i gurnuti samu sebe kroz umor ili nelagodu koju osjećam. Jer imam sreće.

Ali stvarnost je da i dalje imam teških dana. Još uvijek prolazim kroz rizičnu trudnoću, puno žongliram i bavim se mnoštvom strahova i fizičkih simptoma koji zahtijevaju suosjećanje.

Ne bih usporedila svoje teške dane s njenom razornom godinom – očigledno nema usporedbe – ali poanta je u tome da niti ne moram.

Dopušteno mi je da iskusim osjećaje i bitke povezane s mojim trenutnim životnim okolnostima, čak i ako netko drugi proživljava tragičnije momente. Pa tako je i vama dopušteno.

Često će mnogi imati “još goru situaciju”od vas, ali zašto uspoređivati i osuđivati? Ako vam ona pomaže u ublažavanju osjećaja samosažaljenja kako biste pronašli perspektivu i snagu koja vam je potrebna za nastavak, tada svakako napravite usporedbu. Ali ako vam uspoređivanje s nekim drugim služi samo za minimiziranje vaših osjećaja i potreba, pokušajte se sjetiti da dvoje ljudi može imati potpuno različite situacije, a oboje trebaju i zaslužuju suosjećanje jednako.

Prestanite se fokusirati na stvari koje nisu prioriteti

Kad prolazimo kroz teško vrijeme, moramo se dodatno potruditi razdvojiti što je zaista važno, a što ne. Ako se iscrpimo nebitnim, imat ćemo malo energije za stvari koje zapravo imaju jaki utjecaj na područja našeg života kojima je najpotrebnija naša pažnja.

Sjećam se kad sam prije sedam godina imala operaciju za uklanjanje fibroida maternice. Znala sam da moram usporiti ili će mi oporavak trajati dulje, ali također sam osjećala neodoljiv poriv da održavam red u svojoj svakodnevici. Ja sam ovisna o kontroli. To je ono što radim.

Sjećam se da je pored vrata bio par cipela, gdje se inače cipele ne drže, i ne samo to; bili su ostavljene ukoso. Horor!

Prošao je samo jedan dan od operacije, donji dio trbuha još pun šavova nakon što su ga prerezali po sredini, ali još uvijek sam osjećala potrebu da se polako spustim kako bih mogla podići te cipele i staviti ih u ormar – iako je to bilo bolno. Moja majka koja je bila u posjeti kako bi pomogla istaknula je ludilo mog čina i znala sam da je u pravu.

Sada mislim na te cipele kad god se borim fizički ili emocionalno i pitam se, što drugo zapravo ne trebam odmah učiniti, ili zapravo ne moram uopće raditi?

Može li neoprano posuđe pričekati jutro? Ili mogu navesti nekoga drugog da ga opere? Treba li svaki mail u mojoj pristigloj pošti dobiti odgovor – i to odmah? Mogu li reći NE nekim zahtjevima? Mogu li pojednostaviti svoju svakodnevnu rutinu? Što zapravo moram učiniti za sebe – fizički, emocionalno i profesionalno? A što želim učiniti samo jer mislim da moram imati kontrolu ili da se dobro osjećam jer precrtavam stvari sa svoje liste obaveza koju sam sama sastavila?

Smanjivanje opsega obaveza može vam se činiti kao neuspjeh, posebno ako ste tip A, poput mene, ali ponekad moramo dati prioritet stvarima kako bismo mogli mudro iskoristiti ograničenu energiju. Ako to ne učinimo, riskiramo da otvorimo svoje “šavove”, bilo da to znači fizičko izgaranje ili emocionalni slom, a onda nazadujemo još više.

Prestanite očekivati ​​da možete učiniti sve ono što ste prije mogli učiniti

Možda ste prije bili puno fizički aktivniji ili produktivniji (znam da ja jesam). Ili ste osoba koju se moglo nazvati bilo kada, bilo koji dan, kad god netko zatreba pomoć ili savjet. Ili ste bili njihova osoba za noćni izlazak kad su se htjeli malo ispuhati.

Najlakše je truditi se ostati takva osoba kad osjetimo da ona polako nestaje. Ne samo zato jer tugujemo zbog toga što se mijenjamo, plašeći se da će ova promjena biti trajna, već se brinemo da drugi možda neće voljeti ovu našu novu verziju – ovu osobu koja je manje zabavna, ali mnogo potrebitija.

Ali stvar je u tome što mi nismo ono što smo bili prije. U novom smo poglavlju, suočeni s novim okolnostima i izazovima. Naše evoluirajuće potrebe neće nestati samo zato što ih ignoriramo ili zanemarujemo.

Neću ovo pokušati ublažiti: jednostavno je sranje kada ne možete raditi stvari u kojima ste nekad uživali. Moj dečko je imao više operacija koljena i još uvijek ima neprestane probleme s koljenom, a meni srce puca znajući da više nikada neće moći raditi određene stvari koje voli, poput igranja košarke.

Ali prihvatio je ograničenja i pronašao je nove stvari kojima pokušava nadoknaditi taj gubitak. Naporno radi da ostane u formi i rehabilitira koljeno. Bacio se na igranje online nogometa kako bi ispunio svoje natjecateljske porive. I znoji se u sauni kako bi izbacio taj stres.

Što se mene tiče, trenutno ne idem na satove joge jer nemam niti vremena ni energije, a isto tako ne radim toliko svakodnevnih stvari kao nekada. Ali računam na svoju sretnu zvijezdu koja će mi pomoći da jednog dana ponovno počnem sve to raditi, pa makar morala i pričekati neko vrijeme nakon što dijete dođe.

Prirodno je oplakivati ​​gubitke, privremene ili trajne, velike ili male, ali na kraju trebamo prihvatiti stvarnost, a zatim se zapitati: “Kako mogu funkcionirati s obzirom na to kako stvari stoje umjesto da im se odupiremo?” U protivnom, sebi stvaramo puno nepotrebnog stresa – a to ništa ne pomaže ili mijenja.

Prestanite se forsirati kada zapravo trebate usporiti

Svi to radimo, ili barem sumnjam da radimo: Smanjimo svoje fizičke i emocionalne potrebe jer osuđujemo sami sebe zbog toga što ih imamo. Smatramo da bismo trebali biti u mogućnosti učiniti više. Možda zato što drugi ljudi u sličnim situacijama rade više. Ili zato što jednostavno imamo prevelika očekivanja od sebe.

Ali stvar je u tome što govorenje sebi da ne smijete biti iscrpljeni, ili ne biste trebali biti, vam neće omogućiti da bolje funkcionirate kroz taj umor. Ukidanje toliko nužne pauze ne čini vas produktivnijim ili učinkovitijim. A omalovažavanje sebe zbog onog što osjećate, ne transformira odmah vaše emocije.

Ako ste umorni, potreban vam je odmor. Ako vam je nešto gnjavaža potreban vam je odmor. Ako patite, trebate svoje suosjećanje. I ništa se neće promijeniti na bolje dok sebi ne date ono što vam treba.

Shvaćam da ne možemo uvijek odbaciti sve kako bismo se dobro brinuli o sebi, pogotovo kada drugi ljudi ovise o nama. Ali obično možemo stvoriti malo vremena za samopomoć ublažavanjem vlastitog nametanja pritiska i davanjem prioriteta našim potrebama.

Nedavno sam prihvatila ideju o malim postupcima ugađanja samoj sebi. Nije mi bilo lako jer inače imam tendenciju ići na sve-ili-ništa. Ali ponekad male stvari mogu napraviti jako veliku razliku.

Možda nemam vremena odspavati sat vremena, ali mogu odmoriti oči petnaestak minuta. Možda neću moći napraviti 10 000 koraka, ali mogu prošetati ulicom. Možda nemam sat vremena za pisanje dnevnika o mojim osjećajima, ali mogu zabilježiti tri problema i tri potencijalna rješenja kako bih smirila svoj um.

A ponekad jednostavno trebam pronaći način da učinim više za svoju dobrobit, bilo da to znači otkazati obvezu ili zamoliti nekoga za pomoć.

Primamljivo je tjerati se naprijed, pogotovo ako je to bio naš obrazac. Ali neki dani nisu za kretanje naprijed. Oni su samo za odavanje počasti mjestu gdje sada jesmo.

Prestanite se podsjećati kako “zaostajete”.

Mislim da se sve svodi na ovo. Kada minimiziramo svoju patnju, trudimo se učiniti više i guramo naprijed unatoč našoj očajničkoj potrebi za samoodržavanjem, to je uglavnom zato što se bojimo da nekako zaostajemo.

Razmišljamo o svemu što želimo postići, o svemu što vjerujemo da trebamo učiniti kako bismo postali ono za što mislimo da bi trebali biti, i panično se držimo misli da gubimo zamah.

Većina nas je navikla živjeti život u trci do nekog trenutka u budućnosti kada zamišljamo da ćemo biti dovoljno dobri – i naši će životi biti dovoljno dobri. Svaka prijetnja našem osjećaju napretka može izgledati kao prijetnja našem samopoštovanju i nadi.

Također živimo u ovom neprestanom mjehuriću usporedbe, kao da trebamo ići ukorak sa svima drugima kako bismo maksimalno iskoristili svoj život.

Ali ništa od toga nije istina. Iako možda želimo rast i promjene, ne trebaju nam kako bismo bili vrijedni ili sretni, a sigurno ne na unaprijed određenoj vremenskoj traci. Također ne trebamo ići ukorak s bilo kim drugim jer nikada ne zaostajemo; jednostavno smo na svom putu.

Štoviše, ma gdje se sada nalazili, to je valjan dio našeg životnog iskustva i možda čak vrijedan dio. Ne moramo žuriti kroz njega da bismo stigli do svih ostalih ili do mjesta gdje smo mislili da ćemo biti.

Većina bi se ljudi složila da je njihov najveći rast bio posljedica njihovih najvećih izazova, a u nekim slučajevima čak i njihovog smisla.

Nikad ne bih pretpostavila da će desetogodišnje razdoblje moje borbe s depresijom i bulimijom biti katalizator ove stranice.

Nikada nisam mogla zamisliti kako će moja duboka bol oblikovati putanju moga života i kako će ovo poglavlje dovesti do novih poglavlja koja su zaista uzbudljiva i ispunjena.

Gdje god da se trenutno nalazite, budite tamo u potpunosti. Prihvatite to. Otvorite se tome. Jedino kada prihvatite svoje padove možete rasti kroz njih i uzdići se do vrhunaca.

Jučer je za mene bio težak dan. Bila sam umorna. Bila sam povrijeđena. Učinila sam premalo toga i to me ražalostilo i plakala sam. Ali danas je bilo bolje. Danas sam bila ljubazna prema sebi, radila sam što sam mogla i dala sam sebi što mi je trebalo.

Kroz što god prolazili, isto želim i vama: suosjećanje da ublažite bol, dopuštenje da radite samo ono što razumno možete i prostora da se dobro brinete za sebe.

Izvor: pozitivanstav