Zašto su podli ljudi sretni, dok dobri ljudi često nemaju sreće: objašnjenje Visariona Belinskog
Od djetinjstva nas uče da je biti dobra osoba najvažnije, bez obzira na izabranu profesiju, mjesto prebivališta ili društvo u kojem se nalazimo. Dobar čovjek je etičan, pošten, susretljiv. On neće ni mrava zgaziti, spreman je pomoći drugima, čak i dati svoju posljednju košulju prijatelju u nevolji. “Pomozi svom bližnjem” – to su vrijednosti koje su nas učili.
No, možda je došlo vrijeme promjene perspektive. Ne smijemo zaboraviti na sebe u nastojanju da pomognemo drugima. Često zaboravljamo da ako ne brinemo o sebi, nitko drugi to neće učiniti. Eh, to nije ono što su nas učili.
Erich Maria Remarque je izrazio svoj pogled na dobre ljude ovako: “Skromnost i savjesnost nagrađuju se samo u romanima. U stvarnom životu, takve osobine se iscrpljuju, a onda se jednostavno ispljuju.”
Naučili su nas da svoj trud i dobročinstvo moramo investirati, a zauzvrat ćemo biti nagrađeni. Ali, što kad shvatimo da su nas iskoristili? To je trenutak kada moramo snažnom voljom prekinuti tu vezu i krenuti dalje. Međutim, iznenadno se suočavamo s istom situacijom kod novih ljudi. Zašto?
Odgovor možda leži u ideji da su odnosi dinamični i uzajamni. U dobrim odnosima ne smije biti iskorištavanja. Ako osoba ne prepozna svoju važnost u odnosu i ne postavi jasne granice, može se naći u ulozi žrtve, gdje njena dobrota, koju nudi u obilju, može biti iskorištena i nepravedno potrošena.
Odatle dolazi zaključak: ne namećite svoju dobrotu ako vas druga strana ne traži, jer inače samo stvarate smetnje. Ponekad je potrebno usporiti i ne dopustiti da se vaša dobrota zloupotrebljava. Kao što kažu, “Put do pakla je popločan dobrim namjerama.”
Ne zaboravimo riječi: “Mnogi ljudi su ljubazni i pošteni dok im je život loš, a postaju nepodnošljivi čim im se situacija poboljša.”
Mnogo ljudi je spremno pružiti ljubaznost i pomoć u teškim vremenima, ali kad im krene dobro, često zaborave na svoje obećanja. Zašto je to tako?
Dobrota i poštenje nisu uvjetovani tuđim postupcima. Oni su prije svega unutarnja duhovna vrijednost, estetika uma, i način života. Nemojte biti dobra osoba samo prema nekima, a prema drugima neprikladno. Biti dobar čovjek je oblik života i ne može se prilagođavati situacijama.
I na kraju, nije kritično klasificirati ljude kao dobre ili loše. Umjesto toga, razmotrimo okolnosti. Ponekad je naša okolina određujuća. Ako se nađemo u društvu koje ne cijeni našu dobrotu, možda je vrijeme da se maknemo i pronađemo one koji će to znati cijeniti.
Dakle, zašto čini se da ima više loših nego dobrih ljudi u svijetu? Prema riječima književnog kritičara i publicista Visariona Belinskog: “Loši ljudi često dominiraju jer se prema dobrim ljudima odnose kao prema nitkovima, dok se dobrim ljudima prema lošima odnose s poštovanjem.”