Kada shvatiš da ti niko ništa ne duguje tada ćeš početi istinski da živiš

… to će zaustaviti sva tvoja očekivanja.

Shvati, da ti niko ništa nije dužan, i to će biti početak tvog istinskog života.

Niko.

Ništa.

Nije ti dužan.

Tako jednostavno …

​Napusti iluziju da si toliko važan i značajan u očima onih sa kojima ste suočeni.

Ne moraju da te vole, ne moraju da ti daju poklone i ne moraju ti biti priatelji.

Tebi niko ne mora da bude vjeran, zato što si ti vjeran nečemu ili nekome.

​​Niko nije dužan da se bori za tebe u teškim vremenima.

​Niko nije obavezan da suosjeća sa tobom i tješi te.

Da ti pozajmi novac.

Sluša tvoje priče i smije se tvojim šalama.

Niko nije dužan da popuni tvoju prazninu i neznanje da živiš bez nečijeg stalnog društva.

Niko ne mora da te zadrži na posao, jer si dobar radnik.

Niko ne mora da brine o tebi, samim tim niko nije sužan da ti organizuje sretan i lagodan život.

Niko ne mora da ti uzvrati.

Dobrom na dobro.

Zahvalnošću.

Ne mora da postupi, onako kako si ti postupio prema njemu.

Da li si shvatio?

Niko. Ništa. Tebi. Nije dužan.

Nikada i nigdje.

Da li te to čini čvršćim i zatvorenijim?

Razočaranijim?

Ne. Ne. NE.

Zagledaj se u to …

To je bestežinsko opraštanje.

To je svjetlost koja probija kroz džunglu tvoje nesreće, ispisane krvlju obaveza drugih, u knjizi  dugovanja duše …

​”… I oprosti nam dugove naše, kao što i mi opraštamo dužnicima svojim ..”

Razumiješ li?

Otpusti to što nije u tvojim rukama.

Prestani da obmanjuješ sebe …

I oslobođenje od stalnog komentarisanja ljudi i događaja biće početak tvoje transformacije …

A tako si želio da promijeniš svoj život …

Više ne očekuješ i ne nadaš se ničemu.

Sve što se dešava, dešava se zahvaljujući ogromnom protoku blagodarnosti kroz tebe …

Val razumijevanja i topline te nosi…

Sada, učiš da cijeniš male stvari koje si ranije propustao …

Dobra riječ.

Ponuđena pomoć.

Osmjeh …

Ispostavilo se da je stvar bila u tebi samom…

Vidiš tako mnogo dobrote u svijetu, kada ne zaglušuješ sve okolo dinamitom svoga “hoću” i “moraš”?

Svi ljudi su dobri. Dozvoli im samo da postoje, bez tvojih očekivanja i ocjena, i sve će doći na svoje mjesto.

Ovo je veoma važno u vezi.

“Ako voliš, otpusti …”

Evo …

Neophodna je sloboda, prostranstvo u kom se ljubav dešava.

Poštuj izbor drugog.

Ne pokušavaj da preduhitriš i kontrolišeš. Ne sviđa ti se, idi, ali ne smiješ da uništavaš život drugog.

Niko ti ništa nije dužan.

To je prvi korak.

I više nema očekivanja. Nema više stalnih pokušaja da se igra na fonu problema sa drugima.

Ti više ne postojiš uprkos svemu.

Ti više ne ratuješ i ne boriš se. Nepravda je nestala i ostala je zahvalnost tome, što postoji tako neizmjerno mnogo i neopisivo lijepo …

Lakoća.

I jednostavnost.

Ti si toliko mnogo odbacio.

Sve što te pritiskalo ka zemlji.

Sada si slobodan.

Slobodan da slušaš i budeš spokojan i tih.

Slobodan samo biti.

Tebi niko ništa njie dužan.

I tebi ništa ni od koga ne treba.

Živi.

Autor teksta: Dmitrij Gorelik

Izvor: pozitivanstav.com